nedjelja, 10.03.2013.

Val ljubavi

stari mol uranja u suton
bijeli val ga umiva
sol mu kamenje nagriza

kakva bi to bila idila
možda nešto najlijepše što je vidjela,
da te noći s njim nije prekinula

rekao joj je riječi teške, grube
bio je ljut i nervozan
bio je bezobrazan

a ona do ušiju zaljubljena
samo je stala okamenjena
stala i plakala

razbijala je glavu mislima
ta gdje li je pogrješila
što li je skrivila

je li bila prenaporna
je li bila dosadna
što na njoj nevalja

a tad ih je vidjela
nju i njega
imao je novu

probola ju je ta istina
kroz srce i pluća
ta spoznaja ju je dokrajčila

odlučila je čvrsto
stala je uspravno
stisnula je šake i krenula...

ne nije sretno sa životom nastavila
njena bijela ju je haljina obgrlila
a ona je u vodu uronila

zatvorila je oči
duboko je udahnula
i s oceanom jedno postala

tuga je bila prejaka
a ona nije bila dovoljno hrabra
previše ga je voljela...

a on, on nije ništa primjetio
na spoznaju o njenoj smrti suzu nije pustio
takav ju čovjek nije ni zaslužio

a stari mol njen sppomenik je postao
ljubav je njenu označio
i novu školjku njenog duha udomio

a bijeli val, njen glas je nosio,
njenu tugu prikrio
i žalosno sa sutonom išćeznuo...

nedjelja, 03.02.2013.

Prijelaz na prag sreće

Posvećeno svim mojim prijateljima koje sam upoznala onoga dana kada sam odlučila krenuti ispočetka u nadi za boljim. To je ustvari dokaz da treba biti i optimističan
Nije baš najbolja pjesma al me pukla nspiracija pa ono, a uostalom nisam ni dugo pisala...

odkako sam ovdje kročila
stranicu sam novu okrenula
život sam si preokrenula
i napokon postala vesela.

sve tuge i jadi iz prošlosti
morali su nestati
davno sam ih odlučila zaboraviti
i daleko iza sebe ostaviti

360 stupnjeva se zavrtjelo
potpuno se promjenilo
dušu mi je veselje neko zaokupilo
kad novo se društvo skupilo

napokon sam sretna
napokon poletna
napokon opuštena
napokon ispunjena

Napokon sam postala ja
napokon mogu biti svoja!

utorak, 25.12.2012.

Merry X-mas

Okej, nisam pisala već sto godina... Bila sam u gužvi, ali počele su ferije i sada napokon imam vremena i za pisanje i za koncerte, čitanje, crtanje, gledanje animea i tako to, svašta nešto...

Nego da ja vama prvo zaželim Sretan Božić i sve najbolje! (onima koji slave, naravno).

Nadam se da ne pazite na liniju i da papate kolače i sve ostalo hehe.
Eto samo da vam se pohvalim da se djedo Mraz ove godine iskazao, jer sam dobila korzet. ^^
I tako to. Budite veseli i vedri, čitamo se još. Ovo je samo trebao biti novi uvod u moj ponovni početak s pisanjem bloga.

nedjelja, 23.09.2012.

Tišina

Sjedim u samoći,
u tamnoj sobi
prepuštam se hladnoći

Sjedim u tišini
sklapajući oči,
razmišljam o tmini

Otvoreni su prozori
vjetra nema
al' njišu se zastori

Okružuju me duhovi prošlosti
šapuću na uši
nedaju mi zaboraviti

Vračaju mi uspomene
na dane stare,
s vremenom izgubljene...



Osluškujem,
ni zvuka nema,
ništa ne čujem

Nitko se ne oglašava
nitko se ne javlja,
ne razgovara.

Nedostupna sam,
nitko me ne zove,
pa se ni ja ne javljam...

Ko' da je svijet usnio
nakon one noći
zaglušio



To na osmijeh tvoj mislim
i plačem,
nikako da te zaboravim

Tiha sam i sama,
sama,
tišinom okovana!

Oke znam da pjesma nije neka, da je depresivna i tako to, al nisam dugo pisala, malo me ulovila inspiracija pa eto.
Komentari su dobor došli

četvrtak, 19.07.2012.

Guns n Roses - Split

17.7.2012. Spaladium arena ugostila je najveće zvijezde od svog otvaranja – američki hard rock band Guns n' Roses. Sa svojim starim i novim hitovima u trosatnom koncertu nikoga nisu ostavili ravnodušnim. čak su i oni koji su bili skeptični prema novim članovima ostali oduševljeni. Dečki su rasturili arenu hitovima kao što su Welcome to the jungle, mr. Brownstone, Nightrain, Sweet child o' mine i Paradise city. Publika je plakala na Don't cry i zborno ga pjevala s Axl-om…



U 17 h, dok su se članovi Guns n rosesa još brčkali u Jadranskom moru, već se počelo skupljati mnoštvo pred arenom željno iščekujući koncert svojih idola.
Nije im smetalo niti sunce kojem su bili izloženi. Uzbuđenje je raslo svakim trenutkom sve više. U 19.10 h napokon su otvorili vrata i fanovi su mogli uči. Prvo su ulazili oni s kartom za Golden gate. Rulja je trčala najbrže što je mogla ne bi li ulovili svoje mjesto uz ogradu u prvome redu. U 20 h počela je svirati prva predgrupa- Maršal. Dečki su uspješno zagrijavali atmosferu i treba ih se pohvaliti, zvučali su izvrsno a nije se osjetila neka trema, ipak je to bilo mnoštvo u areni. Nakon Maršala, na stage se popeo Zoran Mišić sa svojim bendom i još više zagrijao atmosferu svojim pjesmama. Mišić je prštao energijom, a da je bio dobar pokazao je i DJ Ashba koji se zadovoljno smješkao slušajući ga u kutu pozornice.
U 23 h sve je bilo spremno da legendarni Gunsi stupe na pozornicu. Nastup im je započeo s Chinese democracy.



U areni je zavladala euforija. Tada je krenula Welcome to the jungle na kojoj je publika naprosto podivljala. Nije manjkalo niti naguravanja, niti skakanja ali niti vriska obožavateljica. Prvi red je ipak prošao malo lošije na toj pjesmi jer su ih većinu priljepili uz ograde, kao na primjer mene koja sam pobrala i nekoliko masnica, ali mogu reći da je u potpunosti vrijedilo. Pjesme su tekle jedna za drugom a publika je na svaku reagirala pozitivno. Ipak najveći pljesak i vrisak dobila je pjesma Estranged koju Gunsi nisu izvodili godinama, a ta je pjesma ujedno i Axlova najdraža pjesma za izvođenje uživo što je bio još veći razlog za oduševljenje, jer Split je znao koliko mu ta pjesma znači. Osim Estranged-a, Gunsi su također odsvirali i Civil war te Used to love her koje također rijetko sviraju. Poseban doživljaj je ipak bila pjesma Don't cry koja je usljedila nakon Bumblefootove solaže u koju je taj vješti gitarist uključio cijelu publiku. Naime Don't cry je publika prvobitno pjevala sama uz Bumblefootovu pratnju a onda je Axl otpjevao pjesmu od početka. Ta je pjesma potaknula najviše emocija.



Također pjesma koju valja spomenuti je i November rain. Prije početka te pjesme Axl-u su dovukli klavir na sredinu pozornice a on je sjedajući za njega odglumio kako ima frak, kako isteže prste i našalio se s publikom dok su mu se ostali članovi benda smijali.
Solaža u toj pjesmi jedna je od onih zbog koje je Slash bio proglašen jednim od najboljih gitarista, ali su je dečki sadašnjih Gunsa odsvirali tako da nije bilo razlike. Čar koncerta bila je ta da su svi članovi benda neprestano komunicirali s publikom, pa je Ashba u jednom dijelu koncerta ušao među publiku na tribine, gdje je obožavateljica koja je bila gore doslovce ostala u šoku, a kako i ne bi. Na pjesmi Knocking on a Heavens door, koju su rastegnuli preko 10 minuta, publika je najviše sudjelovala pjevajući iz sveg glasa, a Axl je održao mini govor i rekao Hvala (na hrvatskome).
Što se tiče zanimljivih, a pomalo smiješnih scena, najbolja je bila ona kada su Axl i Ashba sjeli jedan do drugoga i počeli njihati se i poput lokica raditi rukama, tada im se pridružio basista Tommy Stinson koji je sjeo između njih, bilo ih je zaista lijepo za vidjeti kako su se zezali i smijali. Također tu je i dio koncerta kada je na pozornicu sletjelo na desetke majica i kada je Axl u šali rekao kako sada više godinu dana neće morati kupiti niti jednu, ali kada je već tu, dali možda imaju i koje gaćice. Na pozornicu je također sletio i grudnjak koji je Ashba, nakon što ga je skinuo sa svoje gitare dao Axlu, a on mu je zahvalio i rekao „Grudnjak, ah kako slatko, ah kako pažljivo“ osim toga poslije je i Ashbi rekao kao nije znao da on nosi grudnjak, već da je mislio da on ima pe*is, na što se publika nasmijala a Axl je nastavi „pe*is? O sviđa vam se ta rijeČ? Smiješna vam je? Ne? O uredu onda.“ Što je publika dobro prihvatila i cijelo se vrijeme smijala.
Tokom koncerta gitaristi su podijelili gomilu trzalica, a najviše njih je podijelio Ashba. On ih je bacio i cijelu šaku odmah prije početka koncerta. Naime tada ih je dosta palo ispred mene, to jest ispred ograde pa ih je podigao zaštitar i podijelio, a ja nisam tad dobila niti jednu, pa sam se bila zaista razočarala, ali onda mi je neki dečko dao svoju, bila sam zaista presretna i zahvalna sam mu. Ali to je i dokaz kako još uvijek ima stvarno dobrih ljudi. Poslije sam uspjela uhvatiti još dvije, jednu sam dala jednoj simpatičnoj curi koja me štitila da me ne pregaze tamo u prvim redovima, a ona druga je ostala kod mene. Nažalost kasnije nisam pronašla onog dečka da mu vratim uslugu, nadam se da je ulovio još pokoju trzalicu. Osim trzalica u publici su završile i palice za bubnjeve koje nije bacio Frank, već Ashba, koji je prije samog bacanja odglumio da su mu palice ustvari gudalo. U publici je još završio i Axlov mikrofon kojeg je bacio nakon grand finala- Paradise city-a koji je osim same fenomenalne izvedbe benda bio poseban i zbog pirotehnike i brda konfeta koje su padale po pozornici i publici. Tommy je primio mnoštvo konfeta i doslovce se umivao njima. Ja sam ih nekoliko sačuvala za uspomenu.
Osim svojih, Gunsi su izveli i tuđe hitove kao što su Who lotta Rosie od Ac/Dc-a, Another brick in a wall part 2 od Pink Floyda, ali pojedini članovi su izvodili i solo točke sa svojim pjesmama, tako su te večeri osim Axla pjevali i Tommy i Bumblefoot. Naime dok je Bumblefoot pjevao Glad to be here (Croatia) fanovi su mu na pozornicu bacili transparent sa svojim potpisima koj je nosio istoimeni natpis kao i njegova pjesma (Glad to be here).



Koncert je prošao bez incidenata, a jedina zamjerka bila je ona na organizatore jer nisu stavili pregradu na parteru između njega i Golden gatea, jer su se oni koji su platili manje za svoju kartu svejedno probijali do prvog reda i tako su nastale još veće gužve, a oni koji su platili više da bi bili u prvom redu djelomično su ostali razočarani jer mnogi to nisu uspjeli.
Što se same publike tiče, meni su osobno bili najzanimljiviji lik koji se obukao u Axl-a u nj. stilu za Knocking iz 90-tih i njegov frend koji je izgledao kao Nikki Sixx.
Neki fanovi imali su i dodatnu sreću jer su se uspjeli progurati do back stage-a i slikati se s nekim članovima Gunsa. Kako im je to uspjelo stvarno ne znam. Sreću su imali i neki koji nisu bili fanovi a upoznali su Gunse, malo ironično zar ne? Na primjer moja frendica je u 17 h bila baš na plaži kad i oni, upoznala se s njima, pitali su je da li će se slikati, kaže da su se zezali međusobno, s odraslima i djecom, da su pričali viceve i zabavljali sve oko sebe, što je dokaz kako nisu sve zvijezde umišljene i razmažene, već da su oni ljudi. poput nas.



Neka su se oni kupali, ja sam u to vrijeme stajala ispred arene i upoznala puno zanimljivih ljudi. Jedino što me razočaralo bio je malo vanjski dio arene jer je izgledao nedovršeno, ali to sa koncertom ipak nije imalo veze, jer arena je iznutra imala odličnu akustiku što je još poboljšalo cijeli doživljaj.
Za kraj moram pohvaliti cijeli koncert još jednom. Naime Gunsi su na stageu publiku oduševljavali 3 sata bez pauze, nizali su pjesme i stare i nove i svaka je zvučala izvanredno. Iako su prije arene nastupali na Exitu i došli ovamo iz Novog sada neispavani, još su prije toga davali i intervjue, izgledali su odmorno i svježe, nastupali s punom energijom, trčali i skakali kroz cijeli koncert, iako neki od njih više niti nisu u cvijetu mladosti. Važno je reći da je Jutarnji list lagao kada je rekao da je Axl-u pukao glas jer naime to se nije dogodilo, nije se dogodilo čak niti na pjesmi This I love na kojoj svoj glas podiže toliko da i ako bi pukao to ne bi bilo čudno koliko je pjesma zahtjevna. Dodatan plus bio je to što koncert nije odrađen čisto profesionalno samo da ga odrade, ne, oni su komunicirali s publikom, međusobno imali obiteljsku atmosferu, a atmosfera samog koncerta imala je čak i klupski štih što je bilo zaista cool. Oni su se potpuno posvetili svojim obožavateljima, te kao što su rekli da hoće, dali im ono zbog čega su došli – spektakl !
Želim još reći kako mi se ne sviđa naša hrvatska kritika, te ono što su naši novinari napisali o koncertu, naime oni nisu uopće pisali o samom koncertu, već samo o onome što su Gunsi zahtijevali i o onome što su jeli. Čekajte malo, što se toliko opterećujete time? Oni su to ionako platili. Proglasili su ih razmaženima zato jer su htjeli ruže koje su im simbol, zato što su htjeli svaki svoju prostoriju iza bine, što ja smatram logičnim i sasvim ok, te zato što su tražili raznovrstan izbor vina, piva i dalmatinskih specijaliteta umjesto da budu sretni da to žele probati. Bilo im je glupo što su zahtijevali maslac od kikirikija, a da znaju zašto ne bi im bilo glupo već simpatično. Naime, kad su bili u Novom Sadu, Gunsi su dobili taj maslac i jako im se svidjelo to što piše kikiriki. Svidjela im se ta riječ i bila im je zabavna, stoga, dok su tu na balkanu, htjeli su tu riječ vidjeti što su češće mogli pa su si naručili taj maslac koji su ionako platili. Glupo mi je što su novine njih proglasile umišljenima, a kad je Beyonce tražila da gazi samo po svili, da ima vodu gdje god da se okrene i da isprazne hotel radi nje, to je bilo u redu zar ne?? Ona tad nije bila razmažena. Ipak je ona diva. Ma daj molim te. Umijesto da pohvale Gunse jer je Axl govorio i na hrvatskom, a ne kao Gaga koja je digla Slovensku zastavu (na što naravno nitko nije imao komentar), ili to što su već drugi puta ovdje i promoviraju nas i tako to, to nikog nije bilo briga, zar ne? Hrvatska, tj. njeni mediji znaju samo pljuvati po slavnima koji dolaze, a onda se čude što im rijetko koje tako veliko ime dolazi. Jutarnji list i indeks hr su baš ružno pisali o Gunsima, a na Internet stranicama o Gunsima nije bilo ničeg osim par slika koje su svugdje iste objavljene. Bitno da je Severina gdje god da se okreneš. Stvarno žalosno
No maknimo se od hrvatskih medija, bit je u tome da su Gunsi održali sjajan koncert, možda čak i bolji nego onaj u Zagrebu, te da su pokazali kako su moćni i bez Slasha koji je ionako uvijek bio hladan prema publici a i pijan na koncertu (iako ja prema njemu imam veliko mišljenje bez obzira), te da su dostojni svog imena. Pokazali su da su u punoj snazi. A još k tome na komentare koji su ostali iz Zagreba da je Axl ko svinja debel, da vas razveselim, duplo je mršaviji nego onda, vjerujte mi pjevao mi je pred očima, ipak sam bila u prvome redu.



Ispričavam se na dugom postu.
Eto za kraj, one koje zanima, ovdje vam je song list:




Splitting the Atom
(Massive Attack song)
1.Chinese Democracy
2.Welcome to the Jungle
3.It's So Easy
4.Mr. Brownstone
5.Sorry
Jam
6.Rocket Queen
7.Estranged
8.Better
9.Richard Fortus Guitar Solo
(Blacklight Jesus of Transylvania)
10.Live and Let Die
(Paul McCartney & Wings cover)
11.This I Love
12.Used to Love Her
13.Motivation
(Tommy Stinson song) (Tommy Stinson on lead vocals, with band introductions)
14.Dizzy Reed Piano Solo
(Baba O' Riley)
15.Street of Dreams
16.You Could Be Mine
17.DJ Ashba Guitar Solo
(Ballad of Death)
18.Sweet Child O' Mine
19.Another Brick in the Wall Part 2
(Pink Floyd cover) (with Axl on piano)
20.Axl Rose Piano Solo
(Goodbye Yellow Brick Road/… more)
21.November Rain
22.Glad to Be Here
(Bumblefoot cover) (Bumblefoot on lead vocals)
23.Don't Cry
24.Whole Lotta Rosie
(AC/DC cover)
25.Civil War
Jam
26.Knockin' on Heaven's Door
(Bob Dylan cover)
Jam
27.Nightrain
Encore:
Jam
28.Madagascar
29.Shackler's Revenge
Jam
30.Patience
Jam
31.Paradise City
32.My Way
(Frank Sinatra song)

ponedjeljak, 18.06.2012.

Nešto staro izvučeno iz zbrke papira i zaborava

Napokon je završila škola Već mi je išla na živce, pogotovo ovi završni ispiti. I tako, kako odvajam knjige koje će netko očito naslijediti, bacam stare bilježnice, naišla sam na neke svoje tekstove, koji su uglavnom pisani za domeće zadaće i tako to. Pošto nisam dugo pisala, a nemam neke ideje o čemu pisati, odlučila sam s vama podijeliti neke od svojih starih radova. Pa tako dok čekam utakmicu i navijanje, da malo nečega i napišem na ovome blogu.
Za početak bih napisala (prepisala) ovu pjesmu, nije baš najbolja, mogu ja i bolje ali eto, a za ostale radove ima vremena.

Novi pogled

Blijeda se pojavila mjesečina
nad njenim prozorima,
a ona je u kutu sobe tamne
čekala da zacijele rane
što joj je dragi podario
kad o njoj nije mario.

Suze su klizale niz lice
nesretne ljepotice.
Kako li je srce tako
poklonila mu lako?

Što li čini ljubav na pogled prvi
kako li tako dušu smrvi?
Što li je bila naivna
da je ljubo-vala sa (samim) kretenima

Ali tad' odluči,
i otvori oči,
pogleda preko granica...
te shvati da je tek sad (postala) sretnica,

novo je iskustvo proživjela
i stranicu novu okrenula!
Mjesec je bijeli odmjerila,
zagonetno se nasmiješila...

četvrtak, 26.04.2012.

Inače sam veliki zaljubljenik u tu zemlju i ovim bih postom ukratko htjela objasniti zašto. Mnoge osobe moje dobi sve bi dale da posjete Španjolsku, New York ili LA, ali mene ta mjesta ne zanimaju toliko. Velika mi je želja proputovati svijet i posjetiti Egipat, Englesku, Irsku, Kinu i Japan. Često Japance (i ostale Azijce), bar u mom okruženju smatraju čudnima i smiješnima. Ja se osobno divim tom narodu.



Prva od stvari iz Japana koja mi se toliko sviđa je njihov jezik pa zatim njihova kultura, njihovo međusobno poštovanje ali i način odijevanja. Sviđa mi se što u njih nema kodeksa oblačenja i nitko te neće čudno gledati ako se ističeš. Volim i njihov stil života. Nnjihove građevine. A posebno volim njihove anime i mange... Evo set slika onog što volim u Japanu:







































Ispričavam se na dugačkom postu, nadam se da vam se i svidio... (ima još puno razloga zašto volim Japan, ali onda bi zaista bilo predugačko)

nedjelja, 15.04.2012.

Just piece of my work. :)

Evo ovo su neki od mojih radova nastali u posljednje vrijeme, vježbam crtanje mangi, ovo je tehnika tuša (običnog i razrijeđenog s vodom) nadam se da će vam se svidjeti, svaki komentar je dobrodošao.


Kagami Taro (lik iz pilot epizode Death note-a)


Vampir
u zadnje vrijeme svi su opsjednuti vampirima pa evo jednog prikaza mog...


Pogled

vaša µé

nedjelja, 01.04.2012.

just writting :)

B&W


writting



samsung SGH U600 - 3.2 auto focus mega pixels camera



Broken pencil



samsung SGH U600 - 3.2 auto focus mega pixels camera

petak, 09.03.2012.

B&W ~ svijet

Evo nešto sasvim novo od mene.
Malo fotografijica, nedavno snimljene,crno bijela tehnika i poigravanje sjena. Nadam se da će vam se svidjeti.
Konica Minolta (Z3)


Križ u sjeni


Srce rockera

Samo karike u nizu

I look inside myself and see my heart is black
I see my red door and it has been painted black
Maybe then I'll fade away and not have to face the facts
It's not easy facing up when your whole world is black
...
I wanna see it painted black, painted black
Black as night, black as coal
I wanna see the sun, blotted out from the sky
I wanna see it painted, painted, painted, painted black !

petak, 02.03.2012.

Kad se san ponovo može ostvariti

Umisliti ću si da sam kakav vidovnjak, ili je ovo jedna lijepa slučajnost... Naime ponovo sam sanjala dolazak Gunsa u Hrvatsku, i danas malo listam po netu, jutarnji i gitare info pišu o tome kako Gunsi dolaze na Exit festival, ali to nije ona vijest dana, već ta da je na njihovoj stranici objavljen jedan malo ljepši datum i jedna ljepša lokacija. Dakle Gunsi će doći u Hrvatsku (barem tako najavljuju, a ja se nadam da će najavu ispuniti) i to u Split!



Mislim da mi je pravo vrijeme da počnem štediti. Jao kako bih voljela ponovno dijeliti prostoriju s mojim glazbenim uzorima, junacima mog djetinjstva, i iako nije stara postava, meni ne smeta, jer smatram da su i ovako oni predobri!!! Btw. evo najavice:



No ipak lijepo bi bilo reći nešto i o tom Exit-u , evo ovako pišu gitare.info:
"Kao jedan od simbola osamdesetih godina, Gunsi su vratili interes za rock muziku kod najšire publike u vrijeme prevlasti electro i dance-popa, osuvremenjujući njezin originalni hedonistički bunt i prevodeći ga na ponašanje i jezik razumljiv novim generacijama..." objasnio je menadžer Main stagea Exit festivala, Dragan Ambrozić.

U travnju će biti primljeni u Rock'n'roll Hall of Fame, a najavili su i novi, sedmi album po redu stoga nije nemoguće da će upravo na Exitu premijerno izvesti neke nove pjesme.

Exit Festival će se ove godine održati od 12. do 15. srpnja na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu, a u ponudi su sljedeće ulaznice:

- Festivalska ulaznica po redovitoj cijeni od 555 kuna.

- Premium paket (za nove kupcce) koji uključuje festivalsku ulaznicu, prijevoz i mjesto u kampu po cijeni od 895 kuna, odnosno 745 kuna za kupce iz Osijek.

- Kamp po cijeni od 190 kuna.



O EXIT FESTIVALU: Exit je ljetni glazbeni festival koji se održava jednom godišnje u Novom Sadu od 2000. godine. Festival traje četiri dana, održava se početkom srpnja na magičnoj Petrovaradinskoj tvrđavi koja potječe iz osamnaestog vjeka, naslonjenoj na obalu Dunava.

Exit je već godinama jedan od najboljih muzičkih festivala u Europi i mjesto gdje su neke od svojih najboljih nastupa imali Snoop Dogg, Prodigy, Paul Weller, Arctic Monkeys, Moby, Chemical Brothers, Frankie Knuckles, Iggy Pop, Garbage, Primal Scream, Roger Sanchez, Carl Cox, Jamiroquai, Nick Cave, Billy Idol, Portishead, David Guetta i mnogi drugi.

Exit je 2007. godine osvojio nagradu „Najbolji europski festival“ koju dodeljuje asocijacija 40 najvećih europskih festivala.


slika s Exit festivala

No što se tiče i kuće slavnih evo jedne dobre vijesti za ljubitelje starih Gunsa, naime u toj će postavi nastupiti:
Vijest je novinarima otkrio Dizzy Reed, koji nije član izvorne petorke. Otkrio je da će 14. travnja na pozornicu u Klivlendu stati svi Gnr članovi koji su učestvovali na snimanju prvijenca “Appetite For Destruction”. Axl-u će se nakon više od 15 godina pridružiti i Slash, Izzy Stradlin, Duff McKagan i Steven Adler.

nedjelja, 26.02.2012.

REVOLVER GOLDEN GODS AWARDS 2012

Svaku godinu RGGA završava kao najveća stranka u godini kad je u pitanju metal. Svake godine dolaze nam velika imena koja se kod nas prešetavaju na našem (crvenom) crnom tepihu, a sve to prenosi MTV2 ili VH1 Classic...

Ove godine nastupiti će: Marilyn Manson, Slash, Evanescence, Sixx AM i Black Veil Brides ...



Neke od nominacija su:

Best Guitarist, presented by Epiphone®

• Jinxx and Jake Pitts (Black Veil Brides)
• Zoltan Bathory and Jason Hook (Five Finger Death Punch)
• Willie Adler and Mark Morton (Lamb of God)
• Robb Flynn and Phil Demmel (Machine Head)
• Dave Mustaine and Chris Broderick (Megadeth)
• Matt Heafy and Corey Beaulieu (Trivium)

Best Drummer, presented by Drum Workshop®

• Charlie Benante (Anthrax)
• Jeremy Spencer (Five Finger Death Punch)
• Taylor Hawkins (Foo Fighters)
• Chris Adler (Lamb of God)
• Brann Dailor (Mastodon)
• Tomas Haake (Meshuggah)

Best Vocalist, presented by Rockstar Energy Drink®

• Sebastian Bach
• Andy Biersack (Black Veil Brides)
• James Durbin
• Amy Lee (Evanescence)
• Ivan Moody (Five Finger Death Punch)
• Jonathan Davis (Korn)



Album of the Year, presented by Marshall Amplification®

• Anthrax, Worship Music
• Evanescence, Evanescence
• Five Finger Death Punch, American Capitalist
• Foo Fighters, Wasting Light
• Korn, The Path of Totality
• Lamb of God, Resolution

Best Live Band, presented by Samson/Zoom®

• Avenged Sevenfold
• Foo Fighters
• Guns N’ Roses
• Judas Priest
• Seether
• Tool



Most Metal Athlete

• Gina Carano (MMA fighting)
• Brian Deegan (pro motocross)
• Evan Longoria (MLB baseball)
• Dirk Nowitzki (NBA basketball)
• Mitch Petrus (NFL football)
• CM Punk (WWE wrestling)

Comeback of the Year, presented by Eagle Rock Entertainment®

• Anthrax
• Dream Theater
• Evanescence
• Ministry
• Slipknot
• Van Halen

Riff Lord

• Scott Ian (Anthrax)
• Zakk Wylde (Black Label Society)
• Dave Grohl (Foo Fighters)
• Munky (Korn)
• Slash
• Eddie Van Halen (Van Halen)



Best International Band, presented by Musicians Institute®

• Behemoth
• Lacuna Coil
• Rammstein
• Sepultura
• Meshuggah
• X Japan

Most Dedicated Fans

• Asking Alexandria
• Avenged Sevenfold
• Black Veil Brides
• Evanescence
• Falling in Reverse
• HIM


Paul Gray Best Bassist, presented by Dean Markley®

• Frank Bello (Anthrax)
• Michael Anthony (Chickenfoot)
• Fieldy (Korn)
• David Ellefson (Megadeth)
• Nikki Sixx (Sixx:A.M.)
• Wolfgang Van Halen (Van Halen)



A pobjednike biraju fanovi, stoga slobodno glasujte
ja sam već odabrala svoje favorite
btw. žao mi je na lošim slikama...

ponedjeljak, 06.02.2012.

Happy B-day Axl ^^

Inače rođendane čestitam samo osobama koje znam osobno, ali ovaj put se radi o mom osobnom uzoru. Axl Rose je osoba koja me inspirira u svakom smislu povezanom s glazbom, stihovi njegovih pjesama za mene imaju važno značenje i mnogo puta me izvuku iz depresije... On je jednostavno čika Axl Rose.



Dakle evo nešto ukratko o njemu što za mene ima neko značenje...

Naime čika Axl Rose rođen je 1962 godine i danas mu je točno 50 godina. Puno ime mu je William Bruce (Billy- sto mu je nadimak bio) Bailey Jr. a on ga je jednostavno skratiu u William Axl Rose ili ti W.A.R.
Imao je teško djetinjstvo i njegov ga je očuh često tukao... sa 16 godina izbačene je iz kuće... 1985 okuplja Gunse i upisuje se u povijest, a i "širi" spektar hard rocka. No neću dužiti, obećala sam ukratko reći zašto mi je tako značajan, pa ću izvuči par citata:
Moji omiljeni likovi iz crtanog su Metallica i Slash
Sjećam se kad sam bio u srednjoj školi i kad smo govorili o pronalaženju cilja - "da, ja ću ovo, ja ću ono" - svi su samo pokušavali zadiviti učitelja da bi dobili ocjenu. Ako dobiju dobru ocjenu, dobiju džeparac. Ja sam bio kao, "Ne, želim biti u bendu i želim činiti velike stvari." Pa sam dobio jedinicu misleći na velike stvari...
Bojim se da će jednog dana ovaj bend postati velik, prevelik za sve nas. - 1989. godine
Oni (obožavatelji) ne vole kad im dam do znanja da me ne posjeduju. Nekad ni ja sam sebe ne posjedujem. - travanj 1992.
Da sam Bog na ovom bi svijetu dvije trećine bile žene, a ostalo bi bili pizza i pivo.
Život je *ranje ali na jedan predivan način.



I knew the storm was getting closer
1.And all my friends said I was high
But everything we've ever known's here
I never wanted it to die

2.And when your fears subside and shadows still remain, oh yeah
I know that you can love me when there's no one left to blame
So never mind the darkness we still can find a way
Nothin' lasts forever even cold November rain

3.Well some say I'm lazy
And others say that's just me
Some say I'm crazy
I guess I'll always be

4.Cause yesterday's got nothin' for me
Old pictures that I'll always see
Time just fades the pages
In my book of memories
Prayers in my pocket
And no hand in destiny

5.So if she's somewhere near me
I hope to God she hears me
There's no one else
Could ever make me feel
I'm so alive
I hoped she'd never leave me
Please God you must believe me
I've searched the universe
And found myself
Within' her eyes




6.Her hair reminds me of a warm, safe place
Where as a child I'd hide
And pray for the thunder and the rain to quietly pass me by

7.I don't know just what I should do
Everywhere I go I see you
You know it's what you planned, this much is true
What I thought was beautiful
Don't live inside of you anymore

8.Here I am
And you're a Rocket Queen
I might be a little young
But Honey I ain't naive
Here I am
And you're a Rocket Queen oh yeah
I might be too much
But honey you're a bit obscene

9.My hands are tied
The billions shift from side to side
And the wars go on with brainwashed pride
For the love of god and our human rights
And all these things are swept aside
By bloody hands time can't deny
And are washed away by your genocide
And history hides the lies of our civil wars

Whaz so civil 'bout war anyway?

10.Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinking of you
And the times we had...baby




Eto toliko. nadam se da nisam dosađivala. Nisam htjela previše općenito... I Ispričavam se što je post toliko dug...
Btw. da ne zaboravim, jučer je i Duff-u bio rođendan (pa neka mu bude sretan)
A mom dragom Axl-u još puno sreće i glazbenih uspjeha želim

petak, 03.02.2012.

SOPA, što Duff misli o tome... (intervju)

Duff McKagan:

'Prestanite da cmizdrite oko SOPA-e'
Basista grupe Velvet Revolver i nekašnji član Guns 'n' Roses, Duff McKagan, oštro je osudio anti-SOPA proteste rasprostranjene u velikoj mjeri širom interneta posljednjih dana.

Osim kritika upućenih protestima pojedinaca, McKagan je u svojoj kolumni u Seattle Weekly časopisu izjavio da nimalo ne podržava ni akcije vodećih sajtova kao što su Google ili Wikipedia.

"Cilj zakona je borba protiv krađe autorskih prava poput glazbe ili filmova. Ali kada god pogledam Facebook ili Twitter, vidim gomilu sra*a o podršci anti-SOPA protesta. Oprostite, ali gde ste svi bili kada je piratstvo počelo razarati glazbu i glazbenu industriju? Niste se bunili protiv toga? Prijali su vam svi ti besplatni ukradeni albumi, zar ne?".

Iako priznaje da SOPA može biti štetna po internet poslovanje, basista je vidno bijesan što ljudi nisu pružili istu podršku glazbenoj industriji kada je počela propadati zbog masovnog piratstva.

"Gotovo da ostajem bez teksta. Internet piratstvo je prepolovilo glazbenu industriju i učinila život glazbenika , a i umjetnika općenito, nemogućim. Zašto Google, Facebook ili Wikipedia nisu stali na stranu glazbenika, glumaca i pisaca, od kojih većina nije ni doživjela slavu i bogatstvo, u znak solidarnosti što se njihov rad masovno krade?".

"Da li ljude stvarno živcira to što dolazi do kršenja Prvog amandmana? Ili će prije biti da ne žele izgubiti pravo skidanja besplatne glazbe?".

"Da, da, ja sam samo 'bogati rock lik' koji kuka sa svoje bine . Ali šta onda hoćete reći radnicima u glazbenim prodavnicama i studijima koji zbog piratstva ne mogu nahraniti svoje porodice jer su ostali bez posla?".

"Da li vlada ima pravo ugasiti Facebook zato što je jedan korisnik okačio link prema zaštićenom sadržaju? Naravno da ne. Ali da li bi Facebook i Google trebalo bolje nadgledati i prestati profitirati od dozvole pristupa svojim korisnicima zaštićenom sadržaju? Apsolutno".

"Kao glazbenik koji je upoznat u potpunosti sa industrijom, vidio sam kako piratstvo šteti svakom izvođaču od početnika do onih na vrhu lista i ostavlja bez posla mnoge, od prodavaca u glazbenim prodavnicama do studijskih radnika i producenata. Stoga ovaj javni napad na SOPA zakone doživljavam kao šamar u lice", zaključuje McKagan.

Inače Duff mi je zakon, ali nisam sigurn koliko ga ovaj puta u ovome podržavam...
Btw. sadržaj preuzet s "Guns`N`Roses Balkan"

subota, 14.01.2012.

Slash se želi pomiriti???

Nedavno sam naišla na ovu Slashovu izjavu...
Jedina sumnjiva stvar oko toga svega mi je rečenica u kojoj kaže "Razlaz između mene i Axla bio je tih." Jer poznato je kad su se razlazili da je bilo mnogo svađa a isto je tako poznato i da su se već jednom pokušali pomiriti ali onda je Slash samo izvrijeđao Duff-a i Axl-a i cijeli je pokušaj pao u vodu. Kako god, drago mi je čuti da se bar pokušavaju pomiriti...

Okup “Gunsa” nikad bliže: Slash se miri s Axl-om Rose-om
Slash tvrdi kako pokušava zakopati ratnu sjekiru i pomiriti se s Axlom. Ta želja je došla nakon što je najavljeno kako će 2012. godine grupa Guns N’ Roses ući u Rock and Roll Hall of Fame.
“Razlaz između mene i Axl-a bio je tih. Bilo je toliko pažnje usmereno na raspad grupe da smo to držali `ispod tepiha`. Hoćemo li se pomiriti, to zavisi koliko duboko ja mogu zaroniti u rješavanje naših problema. Niti jedan od nas ne želi drugoga držati za vrat zbog naših nesuglasica. Trenutno pokušavam izgladiti stvari”, priznao je Slash i dodao kako je ponosan na sve što je s tim bendom napravio.


E da, evo i jedne izjave Axl-a na sam ulaz Gunsa u Hall of fame: "I've got mixed emotions about what the Rock and Roll Hall of Fame actually really is," Rose told Los Angeles Times critic Randall Roberts. "But at the same time, there's a lot of people - the fans - that it just means something to them, and they're happy. It's like you won the Heisman or something." (nisam htjela prevoditi, bolje zvuči u orginalu). Btw. Axl je nedavno imao i interviju za LA Times. Evo jednog isječka: "It was really a fight with me and Slash," says Rose of the forces that took down the band. "Izzy was doing the same thing, but the fight with me and Slash started the day I met him. He came in, popped my tape out and put his in and wanted me in his band. And I didn't want to join his band. We've had that war since Day 1." Uz to pronašla sam i interviju Axl Rose-a na That Metal Show-u (VH1 Classic), Na taj se interviju Axl pojavi nakon trosatnog koncerta što je ustvari malotko i očekivao. Dio intervijua možete naći na You tube-u.

utorak, 03.01.2012.

2011 je bila u potpunosti godina za Sixx AM

Sixx AM je hard rock band iz LA osnovan 2007 god.
Članovi ovog svjetski (osim u Hrvatskoj...) poznatog benda jesu Nikki Sixx (iz Motley Crue-a), DJ Ashba (Iz GnR-a) i James Michael. Naime sva su trojica imala vrlo uspješnu godinu iza sebe...
Osim novog albuma: "This is gonna hurt" i Sixx AM 7 (acoustic) 2011 nosi još uspjeha...

Naime Sixx Am proglašen je bendom 2011 god.


Dj ASHBA™: "Congrats to each n' everyone who voted for Sixx:A.M. for the WGRD's Best best band of 2011 on 97.9! We did it! #1 Thx to you guys!"


Dj Ashba

Uz to, Nikki Sixx je proglašen autorom knjige godine "NIKKI SIXX – 2011 BOOK OF THE YEAR WINNER",
Ultimate classic rock: "If he wasn't already, Nikki Sixx is now definitely an award-winning author, earning himself the 2011 Book of the Year honors in our first annual Ultimate Classic Rock Awards."


A evo i još jedne pohvalne liste za Nikki Sixxa.
Na UCRA 2011 Sixx je 2. na listi za izvođača godine. Prvi je Paul McCartney (34.69%), drugi Sixx (29.75%), treći Sammy Hagar (25.01%) i četvrti je Alice Cooper (10.55%)


Nikki Sixx

Nikki Sixx: The Motley Crue mastermind put together another spectacular tour with his bandmates, released a very well received album with his other current band, Sixx: A.M, has his own fast-growing syndicated radio show and also wrote another inventive, critically acclaimed book. (Most of which happened before we launched!)

Guns N Roses bend s najboljom turnejom za 2011...

Evo orginalnog texta, nije mi se dalo prevoditi...

Guns N’ Roses have been named the 2011 Tour of the Year winner in the first annual Ultimate Classic Rock Awards. Axl Rose and company beat out Rush and Motley Crue in one of the most highly contested of our ten categories.

Almost one-third (32%, specifically) of the voters chose GNR’s three-hour marathon concerts over Motley Crue’s drum rollercoaster-filled smmer trek (24%) and Rush’s ‘Time Machine’ tour (22%), with Journey, Alice Cooper and Kiss rounding out the field.

We were lucky enough to catch a show on Guns N’ Roses tour a few weeks back, and if we haven’t taken the time to file a report about how awesome it was yet, well, there’s two good reasons. It’s partially because the holiday rush overtook us but mostly because, to paraphrase Cartman, the show “warped our fragile little minds.”

Rose, Dizzy Reed and the rest of the Gunners treated the crowd to an energetic (and nearly exhaustive) tour through the band’s entire history, hitting all the “gotta be there” moments while still keeping things lively and not canned. ‘Chinese Democracy’ songs like ‘Sorry’ proved they belong in the band’s impressive canon, and GNR proved they still have great taste in covers by busting out some old AC/DC tunes.

All told, over 230,000 people voted in the 2011 Ultimate Classic Rock Awards. You can see the final results for the Tour of the Year voting below, and then click to find out who won in the other nine categories.

View the 2011 Ultimate Classic Rock Awards ‘Best Tour’ Voting Results



Dakle ukratko otvorim ja fejs i odem na fan page DJ Ashbe i naiđem na ovu pic. gore i nitko sretniji od mene (dobro možda su Gunsi sretniji ipak se njih i tiče... ). Uglavnom ne čudim se da su oni imali turneju godine jer je bila prelegendarna a tu je još i bio nastup Rock in Rio tako da...

petak, 30.12.2011.

Deat note

Death note (Bilježnica smrti)

Ok ovo nema nikakve veze s dosadašnjim postovima, ali može biti zanimljivo... Ovisi. Pročitajte i zaključite sami.

Osnovno o: Death Note je noviji anime/manga, nastao 2006. godine. Napisan od strane Tsugumi Ohba i ilustriran od strane Takeshi Obate. Radnja ove mange se dogadja u Tokiu, gdje srednjoškolac Light Yagami nailazi na magičnu bilježnicu Death Note koja ubija sve čija su imena napisana u nj.
Prema mangi napravljena su i tri live-action filma i anime seriju.

U Hrvatskoj, nakladnik Algoritam je preveo prvo izdanje Death Notea pod naslovom Bilježnica Smrti i donio na hrvatsko tržište 4. listopada 2011. Mjesec dana kasnije izašao je i drugi svezak preveden na hrvatski.

Inače zaista nisam bila ljubitelj anima/mangi i toga svega, ali ovo je nekako posebno... pa tako može zainteresirati i one koji nisu ljubitelji toga stila...



Dakle o čemu se ustvari radi i što me to zainteresiralo???

Death note... upoznala sam se s njim sasvim slučajno, pogledala sam prvu epizodu i zaljubila se u inteligenciju i složenost cijele priče, ovo nije ništa poput MoMo, Bakugana, Pokemona ili nečeg takvog, ovo nije čisto dječje...
Light Yagami je student koji nailazi na bilježnicu "Death note" koju je iz dosade ispustio Shinigami Ryuuku (bog smrti pjema Japanskoj mitologiji). Light uzima bilježnicu i nailazi na njena pravila, a prvo od njih je: Ime čije upišeš (pod uvjetom da znaš i izgled osobe) ona će umrijeti. Light u to nije vjerovao i upisao je ime nekog kriminalca sa dnevnika i on je umro. Od tad je Light počeo ubijati kriminalce i prozvan je "Kira" ili kako on sam sebe zove "Pravdom". Uskoro je Japanska vlada pozvala najboljeg dektetiva L-a koji kreće u razotkrivanje Kire a na tom putu dolazi u izravni kontakt s Lightom.



Light Yagami (slika gore)

Prema toj priči napravljen je strip (manga) a iz njega je stvorena animirana serija i 3 filma (koje su napravili Japanci) a svoju su obradu napravili i Amerikanci...



L - inspektor (slika gore)

Ako vas je bar malo zainteresiralo savjetujem da pogledate-pročitate, nečete se razočarati jer je Death note postao svjetski hit i zaista je kvalitetno razrađen.

nedjelja, 25.12.2011.

Merry X-mas

Evo za početak Sve najbolje svima koji slave
Nadam se da provodite i da ste proveli ovaj Božić s najmilijima i baš onako kako ste htjeli.
Ja jesam i nemam se na što požaliti. Nego evo jednog isječka iz knjige Nikki Sixxa a ujedno i texta iz pjesme benda Sixx: A.M.-a, koji je posebice ovdje radi onih koji se imaju na što poćaliti iz nezadovoljstva s poklonima npr.(gdje se ja ne mogu žaliti jer sam dobila ono što sam i htjela killerić i zastavu Gunsa ) ili toga što su bili zapeli u kakvoj prometnoj gužvi ili što ti ga ja znam...,tu im je ovaj text da vide koliko gore u stvari može biti, a za one koji nemaju pritužbi evo jedne tužne ispovijesti...
"X-Mas In Hell"

December 25th, 1986 - Van Nuys.

Merry Christmas.

That's what people say at Christmas, right?
Except normally they have someone to say it to.
They have friends and family,
And they haven't been crouched naked under a Christmas tree
with a needle in their arm like an insane person in a mansion in Van Nuys.
They're not out of their minds, they're not writing in a diary,
And they're definitely not watching their holiday spirit coagulate in a spoon.
I didn't speak to a single person today.
I thought why should I ruin their Christmas.

I've started a new diary and this time I have a few new reasons.
One, I have no friends left.
Two, so I can read back and remember what I did the day before.
And three, so if I die, at least I leave a nice little suicide note of my life.

It's just me and you, diary. Welcome to my fu****g life.

Nobody would believe the s**t that happens inside my head, it's haunted.
Now I've come down from the drugs
it seems like a sick play that I saw in a theater somewhere.
Thirty minutes ago, I could've killed someone.
Or better yet, myself.


Al eto da ne žalostim s tim, svima još jednom sve najbolje želim

subota, 26.11.2011.

Ima li hrvatska glazbena scena budućnost???

Neobična je ta hrvatska glazbena scena. Gotova da je žalosno kojim je putem krenula.
Nekoć je to bio raskoš stilova i svaka je generacija nosila nešto svoje, svježe i zanimljivo. Naime gledajući lentu hrvatske glazbene prošlosti, mogli bi smo pažnju obratiti na itni razvoj 70-tih i 80-tih kad je na snagu stupio rock.
Okupljali su se mnogi mladi, uglavnom muški članovi u buntovničke skupine (bendove) i naučili nekoliko akorda o gitaru te lupati palicama u bubnjeve te stvorili fantastičan zvuk koji je zarazio publiku i dao joj pravo za izražavanje svojih stavova, a mladi su napokon došli na svoje. Najpopularniji glazbenici toga doba bili su "čupavci" iz 8. putnika, Divlje jagode, Opća opsanost, te grupa Film, kao i neizostavni Prljavci i Parni valjak.
Početkom 90-tih na scenu su stale nadobudne tinejdžerice koje su tadašnju generaciju zaokupile dance i dico hitovima kao što su oni "program tvog kompjutera" (ili kako ga ja volim zvati Softver tvog hardvera) i "Hajde da ludujemo", tu su još i "Smokvica",... Glavna zvijezda ovog žanra bila je Tajči koja je tada postigla i zapažen rezultat na Eurosongu gdje su današnji rezultati svake godine sve slabiji i slabiji.
Na ovoj bi se lenti zacrtana našla i ratna te poslije ratna faza koju su obilježile domoljubne pjesme čiji su najistaknutiji autori bili kumovi Tomphson i Škoro.
Škoro je također osim domoljubnih pjesama na scenu dovukao i tamburice čije bi gospodare mogli zvati Gazde, Zlatne dukate, Slavonske lole, Lire te njima slične. Danas su tamburice zamijenile dalmatinske klape koje su počele stvarati svoje boy bandove, pa su nastali hitovi poput Zor bile, Vila moja te one "Kako ću joj reć da varim".
Dio glazbenog svijeta ugraio je i rap na čelu s Edo Majkom i Shortijem.Rap je i danas popularan, posebice u tv reklamama.
No nakon rap-a dolazi žanr koji ugrožava našu glazbenu scenu, taj se žanr ukorjenjuje na grčkom melos-u i mješavini balkanskoga ritma pretočenog u zabavnu glazbu koja uz rame stoji turbo-folku. Istina je da i dalje u Hrvatskoj postoji mnoštvo stilova, ali kamo god izađete ipak ćete pronaći sljedbenike (fanove) upravo te zabavne glazbe. A samo prozvane kraljice ova žanra jesu Jelena Rozga i Severina, a svoj doprinos također daju i uradci iz radionice Tončija H. i grupe Magazin. Sve su to izvođači kojima je cilj pjesama lakopamtljivost texta brzi ulazak u uho i naravno nabrajanje riječi u rimi (nebitno dali jedna s drugom imaju smisla). Pa su tako nastale i ove maštovite i veoma dubokoumne (kako da ne) riječi : Seve nacionale kaže "Afrika-Paprika...Jer još trava nije nikla tamo gdje je stala moja štikla" kao i onaj savjet grupe Magazin "Maslačak" koji se upućuje na žene i obavješćuje ih da "žena mora biti muškarac da ne padne kao padobranac". Bolje bi tekstove pronašli među zadaćama osnovno školaca, a kvalitetnije bi melodije pronašli i na prvom albumu Dine J. koji se na našu sreću vrača na scenu u rock stilu s odličnim glasom. No što mi možemo poduzeti u vezi s ovim? Pa jednostavno bi mogli pružiti priliku nekim novim izvođačima kao što su Zoran Mišić, Kinoklub, Off duty,... ali i novi albumi provjerena zvuka kao što je Toleranca Gibonni-a, te Vrati se na svijetlo Opće opasnosti. U svakom slučaju prednost bi trebali pružiti i Parnom valjku koji je eto za nas krenuo na novu odličnu turneju...
Iako je ne volim, kapu skidam i Tajči koja se pokušava ponovno vratiti i pružiti nam nove dance hitov, pa sretno joj bilo... Također svaka čast i svim ostalima koji se trude održati našu glazbenu kulturu jer ova današnja sve više crpi ideje iz srpskih te bosno-hercegovačkih trendova. S toga, ljudi uhvatimo se za slamku spasa koju nam pružaju glazbenici koji si ostali vjerni sebi i svojoj publici i održimo našu glazbenu scenu i budučnost, nemojmo dopustiti dda ona ostane na Avi Karabatić i Simonici...
Hvala na čitanju... Uživajte mi... i do sljedećeg posta... byee

nedjelja, 13.11.2011.

Jesu li gitaristi zamjenjivi?

Nedavno me jedna cura upitala kako napreduje moj bend. Ostala sam iznenađena, moj se bend Electricity raspao prošlog ljeta i već je pao u zaborav, čudno je to kako nekim ljudima i dalje takve stvari ostaju u sječanju...
Naime bio je to vrlo zanimljiv bendić- sastav, nas par različitih dobi okupilo se i sviralo, nije da smo bili loši, ali jednostavno nije funkcioniralo
Jer kad na jednom mjestu okupiš težeg metalca, jednu totalno romantik dušu koja živi za rock balada, jednog žeščeg glamovca - hardrockera, jednog takozvanog rokera koju u duši nosi turbo folk i jednog jazzera, to ne može nikako ostati skladno. Međusobno smo bili i frendovi i loversi i svašta nešto al kako se raspuknu i ljubavi i prijateljstva, a pogotovo u današnje vrijeme, nitk o nije očekivao da će ovaj band doživiti sljedeće ljeto na okupu.
ALI nije to tema... Ono što sam u stvari htjela reći je to da u takvim bendovima najednostavnije je izmjeniti postavu. Eh sad lako je meni govoriti, zar ne? Al kad sagledate sa moje situacije, dakle gitaru sviram već 6 godina, bisernicu četiri, a na princip bisernice bez problema zasviram i brač, nedavno sam prokužila i novi instrument - sintić moj i sve njih sviram po notama (plus o da za gitaru znam i akorde i tablature), ali nisam s tim smjerom krenula da se ja vama ovdje hvalim, ne, već da naglasim neke stvari... dok sam bila u tom bendu imali smo jednog malo egoističnijeg lider gitarisra koji bi se uvijek pojačao do maximuna i često falšao, a ni prebirat akorde nije znao i izbjegavao bi sloaže, no trpit se dalo njega dok nije počeo prigovarati, ja bi se javila za solažu smetalo bi mu, pjevačica bi pjevala na svoj način koji mu nije odgovarao jer su bili posvađani, pa smo mi došli na ideju da ga zamijenimo, ali kad bi ga sagledao tip je znao svirat, ma sup je on bio al ono išo mi je na živce. A lako se njega zamijenit moglo, isto kao i mene. Jer kad gledaš svatko može naučiti svirati neko uz više neko uz manje napora, al s malo truda, ide to. Svatko može istrenirati prste i ritam... ali ono što ne može svatko je isrenirai glas da bi mogao biti glavni vokal nekog benda, tako gledajući malo po ostalim svjetskim bendovima najviše se mjenjalo upravo gitarista, a ajmanje uproavo vokale jer da npr Queen sad nabavi novi vokal više nikad ne bi bio isti, ma ni blizu, to Queen više nebi niti bio, a isto tako zamisli sad Zeppelin bes Roberta ne ne neide tooo.... ali ima onih koji su uspjeli Ac/Dc i Black Sabath, za razliku od toga Metallica je mjenjala sviraće, Beatlesi, i mali miljun njih, nitko nije gotovo niti primjetio a još manje se bunio samo je ovdje istaknut slučaj Gunsa gdje se više od polovice fanova pobunilo ne radi ostale postave nego isključivo oko Slasha, a on je iako meni najdraži gitarist vrlo zamjenjiv. Po meni ih je možda dvoje troje koji bi gotovo nemoguće našli zamjenu a to su Hendrix, Santana i Jimmy Page... E da samo evo još jednog dokaza koliko su svirači zamjenjivi i u najtežim melodijama, Uzmimo Floydovce za primjer, dakle Waters je imao koncert u Hrvatskoj i svi su vikali kako idu na Floyd a Floydu ni traga, već solo koncert... Dakle što reći???
Iako mi to nije ni najmanje drago čini se da smo mi gitaristi na vrlo nepovoljnoj situaciji i da ćemo morati neprestano visiti nad svojim ljubavima i vježbati danonočno da nas ne bi zamijenili, kao što smo mi skoro našeg lider gitaristića... Ali ako imatze nekakvu drugu teroiju, rado bih voljela kad bi je podjelili samnom jer bilo bi mi drago čuti da me ne mora biti toliko strah konkurencije. Ostali su komentari također dobro došle, ali kakve sam vam ja sreće neće oni tako skoro, ne sramite se, kommajte jer nemate što izgubiti

ponedjeljak, 31.10.2011.

Axl pao s bine u Mexiku

"pjevač Guns 'N' Rosesa spotaknuo se tijekom nastupa u Meksiku pjevajući pjesmu 'Knocking On Heaven's Door'. Odmah su mu u pomoć potrčali članovi benda, no Axl Rose (49) odbio je njihovu pomoć. Ustao se i nastavio pjevati, a obožavatelji su ga ohrabrili pljeskom
Čitam ja juće vjesti u 24 sata (što inaće radim jednom u sto godina) i naletim na vjest da je Axl pao s pozornice. Ostala sam u šoku, nekoliko dana prije pao je Steven Tayler (kome želim brz oporavak pošto je najavio dolazak u Rijeku) i mislim si pa valjda se nije ovom nešto dogodilo.
Na sreću nije. I sad kako ja ne mogu bit mirna pogotovo kad se radi o mom idolu ode ja na Youby tubey (youtube) viditi kako je to izgledalo. Prvo sam pukla od smijeha a onda sam se stala divit tom čovijeku. Da sam ja tako pala prvo bi od šoka i srama zanijemila, a on je samo u stao i nastavio pjevati kao da ništa nije bilo. Bend je potrčo u pomoč a on im je dao znak da je sve ok i da nastave sa svirkom, a on stao dalje pjevati. Rulja je bila šokirana i u panici i u strahu da mu se nešto nije dogodilo al kad je nastavio pjevati su ga bome obasipali pljeskom. Kasnije je koncert nastavljen kao da ništa nije bilo. Kažem ja svaka čast njemu kako se snašao. Mislim nije da se prvi put bacio sa bine, jer u St Luis-u je jednom (još u staroj postavi) skočio s pozornice na tipa (novinara) s kamerom jer osiguranje nije ništa poduzelo a ovaj nakon milijon Axlovih molbi nije isključio kameru (pa je onda dobio svoje i on i kamera). Tako da ima čovijek s tim iskustva. Hahah. Al' kako je je uplašio me al se sam super snašao. Imali su Mexikanci dobar šou.

četvrtak, 06.10.2011.

Hladno voPi? :D

Svi govore o Hladnom pivu, novim albumom i turnejom "Kud pivo tud i ja", te spotovima. Kad smo već kod novog spota, jućer sam pogledala onaj za "fotoaparat" i moram reći da mi se svidio iako sam u početku bila malo skeptična jer me nekako previše podsjećao na ono redanje slika na Youtube-u kad nema video spota, ali naposljetku mi se ipak svidio. Što se tiće turneje "Kud pivo tud i ja", žao mi je što je neću posjetiti, ali mogu se pohvaliti da sam uživala kad su 14.7.2011. nastupali na Hartera7 festivalu zajedno s Diskurzom, Pasima te Krešom i kiselim kišama. To je bio prelegendaran dan. Je da smo malo preuranili ali smo si barem zauzeli prvi red. Ostali bendovi su bili ok, ali Hladno pivo je Hladno pivo. Naime kad je ekipa preuzela pozornicu rulja je doslovce podivljala, onak do tad svi mrtvi i oni dođu i sve se probudi, ludnica započinje. Bilo je naguravanja kao i na svakom koncertu, samo nije to isto kad ti imaš 14 god i neko od 25 (u prosjeku) se pokušava progurat ispred tebe. Al ne dam se ja! Hahaha. Na sreću buraz je bio samnom pa ih "očistio" a usput i sebe opravdo kad su ga neki molili da ih pusti ispred, jer on mora pazit na sestru. Naravno ko i uvijek ja moram naletit na nekog frika Tip pored mene cijelo vrijeme miran, ja počnem skakat, on isto. Ja stanem - on stane- Ja vrtim glavom - on vrti glavom. Ja se nagnem preko ograde- on se nagne. Možda tip nezna kako se ponašat na koncertima pa uči od najboljih. Heh.
Najbolji dijelovi koncerta su bili kad su Zoki i Šoki odlumili pucnjavu gitarama, kad je Deda stao sastrane klavijatura i digo ruke na isti način i u isto vrijeme kad i ja (a to smo oboje skužili), pa smo se smijali jedno drugom Te pogotovo onaj najbolji dio koncerta bila je ulovljena trzalica i zamalo ulovljena palica. E to su prednosti prvog reda. No šećer na kraju bila je fotka s Miletom.
Što se ostalih bendova tiče Diskurz nisu bili loši (ekipa i ja smo upoznali većinu benda), ali greška im je pjevač koji je zbog puknute žice bacio gitaru, a to je, ajmo reć radi tog slučaja Grijeh! Katastrofa! Ja za svoju novu štedim ojme meni a on se tako s njima Al ajde i Krešo i Kisele kiše su bili dobri.
To bi uglavnom bilo to... Znam da baš i nisam najbolje opisala koncert, al to je trebalo vidjeti, a voljela bih opet otić sad kad budu u Rijeci, tko zna možda i odem pa vas bolje obavijestim
Eto toliko u ovom postu. Hvala. Komentari su dobrodošli.

subota, 24.09.2011.

Godina od Koncerta iz snova

Za svakog true rockera dan iz snova bi bio upravo koncert njegova najdražeg benda. Pa takva je situacija i kod mene. Naime prošla je točno godina dana od koncerta Mog najdražeg benda. Dakle 24. na 25. 9. 2010. god. u Areni Zagreb nastupili su Gunsi. Iako mnogi kažu da to više nisu Gunsi jer su sada u bendu "samo Axl i njegovi klaunovi", ja ću potvrditi drugačiju priču. U sadašnjim Gunsima iz prijašnje su postave ostali čika Axl i Dizzy, a neko im se vrijeme znao pridružiti i Izzy (a na koncertu u Londonu u 02 areni im se priključio i Duff).
A kao i u većini bandova postava se mjenja, tako se i tu, i jedino ono zbog čeg govorite da to nisu Gunsi je zato što Sasha više nema u bendu. Pa što? I ja sviram gitaru i zato znam koliko su gitaristi lako zamjenjivi. (Iako Slash-a treba znat zamjenit, a Axl je našao odličnu osobu za to - DJ Ashbu). Uglavnom kako god bilo, Axl i dalje ima odličan vokal koji još uvijek drži svoj raspon, te mi se čini da je njegov glas u stvari poput vina - što je duže u tijeku to je bolje (tj. što je starije), jedino što više nije zgodan kao nekad, al kako bi moj buraz rekao "se nije maneken, pjevač je". No da ne skrećem s teme, rekla bih kako je izgledao koncert jednog od najboljih bendova u povijesti rocka...

U petak 24.9.2010. sam s burazom i frendicom stala pred Arenu Zagreb vidljivo uzbuđena. Pripremala sam se od dana kad su karte ušle u prodaju (mislim da je to bilo 4.6 otprilike), dakle nabavila sam kožne hlače, albume sam preslušala milijun puta (iako to radim i inače), pročitala kratke biografije o sadašnjim članovima, upoznala se s radom predrupa i tako to.
Negdje oko 19-20 sati (mnogo prije puštanja u Arenu) stali smo pred ulaz A, ispred kojeg su stajale dvije ogromne kolone, ali mi nismo stali u njih nego smo započeli svoju kolonu, na što su nam se drugi nasmijali, ali zato kad smo prvi ušli unutra, ostalima nije bilo svejedno.
Stigavši na unutarnji ulaz jedna je ženska (po naglasku bi rekla Splićanka) na glas vidljivo uzbuđeno ponavljala "Jedva čekam da vidim Slasha, ma i Duffa!", ali smo ju onda razočarali kad smo joj rekli trenutnu postavu.
Prva predgrupa se zvala Wasted generation, i nisu bili loši iako se pjevača nije baš razumjelo, vjerojatno zbog tada slabog razglasa koji me malo zaplašio (ali se ubrzo pretvorio u sjajan razglas). Imali smo odlično mjesto, bili smo na balkonu ispred VIP lože, nitko nije stajao ispred, pogled mi je bio direktno na pozornicu tako da mi veliki ekrani nisu bili ni potrebni.Rulje je bilo svih dobnih generacija od bebača, mladih do penzića. 2. predgrupa su bili Danko Jones sa zanimljivom najavom i pričom o tome kako su dospjeli na turneju s Gunsima. Ugl taj bend ima jednu odličnu pjesmu "First date" koju smo među gomilom očito znali samo brat, ja i još neke rijetke duše, btw. toliko smo se derali na tu pjesmu da su nas ljudi okolo pomalo čudno gledali, ali kog je bilo briga. Eh a kad su ušli Gunsi sa Chinese Democracy-em meni je srce skoro iskočilo iz grudi. Naravno Gunsi su pjevali i stare hitove (ugl su samo njih i pjevali) a rulja je uživala, osim jednog glupog klinca (koji je ustvari stariji od mene al je stvarno klinjo po nekim stvarima) kojeg sam htjela zviznuti jer je "pametan viko" F**k you Axl! Ajmo Slash" a onda je na po' koncerta došo do zaključka "a di je Slash!?!" to bi valjda moglo potvrditi da je on glup, ne informiran, te da su gitaristi odlično odradili svoj posao. Eh da a klinjo je došao i do zaključka da Arena ima krov i da nije ko ona njegova Pulska. Čovječe, a za tog bi reko da je najveći fan kako je obučen došo. Što se gitarista tiče dovoljno je reći da je Ashba ušo meu rulju i davo autograme i sliko se, da je svaki izveo zahtjevnu solažu, no najbolje od svega je bilo to da je Bumblefoot-u bio rođendan i svi smo mu pjevali i nakon tog je sam osto na pozornici i s ruljom izveo Don't cry Uz to Axl je do maximuna uljepšao večer kad je na hrvatskome izmumljao nrkoliko riječi kao "dobar posao" i kad je usred ref. Knockinga uzviknuo "Come on, Come on, Come on Croatia" što mi je full ostalo u sječanju. Bilo je tu još svega i svačega uglavnom, za sad je to io najbolji koncert na kojemu sam bila. I da važno je napomenuti da su novinari lagali kad su rekli da nije bilo rulje jer je bilo krcato i kad su rekli da to nije bilo to jer je kad okreneš glavu i samo slušaš osječaj kao da pred tobom svira stara postaja (iako ovoj zaista ne fali ništa, nekako mi je čak više prirasla u zadnje vrijeme k srcu jer kad ti vidiš tu slogu i humor među njima...), a k tomu novinari su još lagali kad su rekli da su Gunsi kasnili, oni su bili tamo ali pri izmjeni instrumenata je došlo do tog odugovlačenja u vremenu koje tamo nije bilo ni primječeno. I da lijepo je bilo od Axl-a što je drugi dan još ostao u Hrvatskoj pogledati Zagreb, pa je tek onda krenu dalje na put u Prag. Eto to bi uglavnom bilo to što sam htijela podijeliti s vama i nadam se da nisam zamarala Ovdje je popis pjesama (naravno ne po redu) pa ako vas zanima, slobodno ga proučite.

Chinese democracy
Welcome to the jungle
It's so easy
Mr. Brownstone
Sorry
Fortus solo
Live and let die
This I love
Rocket queen
Dizzy solo
Street of dreams
You Could be mine
DJ Ashba solo
Sweet child o' mine
Instrumental jam- Another brick in the wall part2
Axl piano solo
November rain
Happy B-day song
Bumblefoot solo
Don't cry
Knocking on a Heaven's door
Nightrain
Paradise city
Innstrumental jam- Who lott a Rosie
Madagascar
Prostitute
Instrumental jam ??
Patience

nedjelja, 28.08.2011.

Lavine + ja = duet :)

Dakle juće su u Fužinama nastupale Lavine, a koliko sam shvatila oni su najstariji Osiječki band. Ali što su oni (Lavine) radili u Fužinama, pa naime Fužine su organizirale dan grada Osijeka, koji mi je ujedno i najdraži Hrvatski grad (no to je već neka druga priča).
Lavine sviraju odličan rock n roll na koji je cijeli podij poludio i doslovno se razbaco. Pjevaju im dva ipa s odličnim glasovima
Kada su krenuli s laganijim stvarima, ja (koja ne bi bila ja da nisam) otišla do njih pitati ih da mi odsviraju jednu pjesmu, koju na žalost nisu znali, a ta bi pjesma bila : Come together (http://www.youtube.com/watch?v=_Bt1eUirALU&feature=related) No ipak, kao da su pročitali misli, počeli su svirati "Knocking on Heavens door" a ja taman u to vrijeme sjela na mjesto, i kad sam čula prvi akord, povukla sam brata i s njim išla plesati, al' onda mi je odjednom na pamet stigla čudna zamisao, jedna totalno luda ideja, i ne znam što mi je ustvari bilo da sam je otišla ispuniti. Naime sam se popela na pozornicu i krenula pjevati s Lavinama, nakon početka refrena, njihov mi je gitarist dao svoj mikrofon.Iako sam bila tiha jer je to bio beck vokal mikrofon (što je možda bila u neku ruku i sreća ) bilo je to zanimljivo (i još jedno takvo) iskustvo. I kad sam ja tako napokon sišla s pozornice, pitali mene moji što mi je bilo kad sam se popela na pozornicu (jer mene inače treba uistinu nagovarati da propjevam) ja koja i dalje ne znam ni sama odgovor, glatko sam rekla: Ako sam kao mala mogla drugima doći na pozornicu i oteti im mirkofon, zašto ne bi i sad, koja je razlika? hahah.

I da ako vas zanima kako lavine zvuče evo jednog linka...
http://www.youtube.com/watch?v=ZFcweYrCytw

petak, 19.08.2011.

Biber ima ulicu??

Ne može se puno ljudi pohvaliti kako već sa 17 godina ima ulicu sa svojim imenom. Mlada teen pop atrakcija Justin Bieber- može!
Djevojčica Caroline Gonzales osvojila je natječaj u Texasu kojim vlada potiče rad mladih ljudi i iskoristila to za promoviranje svog idola, Justina Biebera. Zahvaljujući ovoj jedanaestogodišnjakinji, Justin je privremeno dobio svoju ulicu.
'Stvarno mi se sviđa Justin Bieber. Volim njegovu glazbu i volim njega. Pomislila sam, zašto ne bih imala ulicu u svom rodnom gradu nazvanu po svom omiljenom pjevaču?', Caroline je objasnila američkim medijima.
Justin će sigurno biti jako ponosan kad vidi svoje ime na uličnom znaku!

Dobro, sad mi već ništa nije jasno, Biber je eto i ulicu dobio.
Mislim ako bi već ulicu nazivala po nekom bilo bi to moje ime ili Street of rock.
Pa tako npr. u toj ulici „rocka“ lijepo otvoriš koji kafić ili neki rock klub, music shopove, komercijaliziraš ulicu i to je to.

A da ne govorim što je sve mogla napraviti umijesto privremeno nazvati ulicu…

četvrtak, 18.08.2011.

Dugo sam razmišljala kako započeti s blogom. Na posljetku sam krenula pisati o onome što mi prvo padne na pamet, pa što bude, bude. Dakle ovaj bi blog trebao govoriti o svačemu a ponajviše o glazbi. Rock glazbi da budem preciznija. Nisam u potpunosti sigurna zašto sam uopće i počela pisati s blogom, ali moglo bi biti zanimljivo. Rock sam izabrala kao osnovnu temu jer ga jednostavno proživljavam. Svaku pjesmu osjećam u sebi, idem na koncerte i moto susrete, sviram gitaru, a jedno sam vrijeme imala i bend (ako bi se to tako moglo nazvati). Tu sam vrstu glazbe počela intezivnije slušati otprilike s 8 godina kad sam zajedno s bratom sjela pred tv i doslovce piljila u Welcome to the videos Guns n Roses-a, koji su nedugo potom postali i moj najdraži bend. Gunsi su bili moj početak rocka, zatim sam počela preslušavati ostale kolekcije CD-a u posjedu moga brata i mog tate. Sa strane sam ja slušala i drugu glazbu ali mi se ništa nije toliko sviđalo kao onaj močni zvuk dobrog rocka. No u svom sam razredu uvijek bila čudak. Svi su se držali (a još se i danas drže) cajki i repa što stvarno živcira, pa su mene ismijavali jer slušam dugokose tipove koji "krešte", a njima je vrhunac Lepa Brena?! Kamo ovaj svijet ide?! No prošlo je to razdoblje sad su me prihvatili takvu kakva jesam, samo im još uvijek ne ide u glavu kako me nije sram nosit lenonke hahahah. Danas u 14 godini (da još sam relativno klinka) više ne vodim brigu tko što misli o mom stilu odjevanja ili mojim uzorima.
Osim glazbe, volim još mnogo toga vezanog uz umjetnost, od fotografije, crtanja/slikanja, pisanja, kreiranja nadalje, a većinu tih radova ćete vjerojatno uskoro moći vidjeti i na mom blogu.
Što se tiče samog bloga, na njemu ćete moći pročitati štošta dakle o mojim uzorima, najdražim pjesmama, fotografima, filmovima, glumcima, knjigama, itd. No kako god bilo, da ne duljim, jer ipak bi ovo trebao biti KAO neki uvod. Stoga nadam se da će vas se svidjeti moj blog, da će te ga rado posječivati i ostaviti koji komentar. (aw )